Stručni skup na temu poticanja čitanja u djece i mladih održan je u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice I. G. Kovačića 9.1.2017. u suradnji Županijskih stručnih vijeća učitelja i nastavnika Hrvatskoga jezika u osnovnim i srednjim školama Karlovačke županije, Gradske knjižnice te Hrvatskog čitateljskog društva.
Suočeni s činjenicom ostvarenja ispodprosječnih rezultata hrvatskih učenika u području čitalačke pismenosti na posljednjem PISA istraživanju, činjenicom da još uvijek nije prihvaćen dokument Nacionalne strategije za poticanje čitanja, napretkom informatičke tehnologije koja istiskuje knjigu iz ruku potencijalnih čitatelja te zaustavljanjem provedbe Cjelovite kurikularne reforme kao pokušaja promjene postojećih nastavnih planova i programa, nastavnici Hrvatskoga jezika shvatili su da su prepušteni sami sebi i da, unatoč informatizaciji, zastarjelim programima i obveznoj lektiri moraju učiniti najbolje što mogu kako bi odgojili čitatelja.
Skup je otvoren interesantnim predavanjem dr.sc. Danka Plevnika pod nazivom „Kako je moguća nemoguća misija – motivacija mladih za čitanje“ u kojem je predavač iznio svoju viziju problema (ne)čitanja u djece i mladih. Već na početku ocijenio je rad nastavnika materinskoga jezika „gerilskim pothvatom“ i ustanovio da su sami protiv svih – tehnologije, školskoga sustava, inspekcije, ministarstava, agencija, roditelja i učeničkoga nečitanja. Naglasio je i smatra da je bit obrazovanja usaditi radost čitanja kod mladih, a ne literaturu kao muku.
Profesorica savjetnica Tanja Marčan iz Hotelijersko-turističke škole u Opatiji održala je predavanje na temu „Problemi s (ne)razumijevanjem književnih i neknjiževnih tekstova i strategije čitanja“. U svome izlaganju predočila je probleme na koje nailazi sa svojim učenicima koji ne vole i ne žele čitati propisana književna djela te ponudila sudionicima čitav niz strategija čitanja kojima učenicima možemo olakšati čitanje i razumijevanje njima teško razumljivih i zahtjevnih tekstova.
Nakon predavanja održan je okrugli stol na kojemu su sudionici pokušali dobiti odgovor na pitanje možemo li i kako povećati čitalačku pismenost naših učenika. Uvodničari na okruglom stolu bili su Kristina Čunović, dopredsjednica Hrvatskog čitateljskog društva, Ana Sudarević, voditeljica ŽSV-a školskih knjižničara, dr. sc. Danko Plevnik te profesorica Marčan. Nakon što su uvodničari iznijeli svoju viziju i prijedloge kako utjecati na kvalitetu čitalačke pismenosti, uključili su se i ostali sudionici sa svojim pitanjima, komentarima, sugestijama te je tako postupno nastao niz zaključaka ovog okruglog stola.
1. Rješenje problema (ne)čitanja naših učenika ne može doći od Ministarstva, AZOO-a ili bilo koje državne institucije. Samo oni koji rade u direktnom kontaktu s učenicima mogu potaknuti promjenu.
2. Treba intezivirati suradnju školskih knjižničara i nastavnika Hrvatskoga jezika kako bi zajedno mogli utjecati na čitanje i čitalačku pismenost učenika.
3. Čitalačka je pismenost alat koji u svome radu koriste i ostali predmeti, stoga poučavanje čitalačke pismenosti ne bi trebao biti posao samo nastavnika materinskoga jezika, već i svih ostalih nastavnika.
4. Naše učenike treba osnažiti kao čitatelje poučavajući ih strategijama čitanja.
5. Učenicima treba omogućiti i čitanje lektire po vlastitome izboru , i to književnih i neknjiževnih tekstova, jer tako potičemo njihov interes za čitanje onih djela koja su im bliska.
6. Informacijska tehnologija treba postati alat u promicanju čitanja, a ne prijetnja knjizi.
Tema (ne)čitanja i nakon ovoga skupa ostaje problem cijeloga hrvatskoga društva. Nitko nema recept ni instant lijek protiv nečitanja, no isto se tako nitko ne želi ozbiljno i strateški baviti tim problemom. Dotad, eto, ostaje činjenica da je promicanje čitanja gerilski i entuzijastički pothvat prepušten nastavnicima materinskoga jezika.
